Baner

Zdravo i fino - Potočarka

Utorak, 18 Siječanj 2011 15:13

Danas mi je u kuću stigla jedna divna jestiva biljka! Morala sam je odmah slikati i napisati članak. Pošto mi je na ručku bila baka odmah je proglasila “da je to otrovno” ali ju je na kraju ipak jela. Radi se o potočarki ili dragušcu (Nasturtium officinale) koji se još naziva i krstovnik ili vodena kraljica.

Ova trajna vodena biljka pripada porodici krstašica (Brassicaceae), a raste uz potoke, rijeke i možemo je pronaći samo na mjestima gdje je tlo vlažno i čista voda, pored nezagađenih vodenih površina.

Rasprostranjenost:

Potočarka je rasprostranjena po čitavom svijetu. Porijeklom je iz Euroazije, a danas je rasprostranjena u Sjevernoj Americi, Europi, Aziji i Južnoj Americi.

Opis:

Stabljika je mesnata i naraste do 40 cm. Ove biljke plutaju po vodi ili puze po zemlji i pomoću adventivnog korijenja primaju hranjive tvari iz vode. Listovi su sočni različito izrezani, pri dnu jajoliki, a pri vrhu zašiljeni. Cvjetovi su bijeli skupljeni u štitaste cvatove, a vrijeme cvatnje je od lipnja do listopada. Mahune sadrže do 60 sjemenki koje su sitne, okrugle, promjera 1 mm i raspoređene u četiri reda unutar mahune. Korjen je tanak i vlaknast. Potočarka je biljka dugog dana, a ispod 7°C prelazi u fazu mirovanja. Visina rasta je 20 – 40 cm.

Korištenje:

Potočarka je vrlo ljekovita i ukusna biljka. Još u starom Rimu cijenila se kao lijek i hrana ali tada se još nije kultivirala.

Koristi se svježa, a posebno je zdrav njen sok koji svježe iscijeđen pozitivno utječe na jetru, žučnu kesicu i bubrege. Njeni svježi listovi, koje treba brati u proljeće prije cvatnje, koriste se u narodnoj medicini za čišćenje krvi, kao lijek protiv osipa te bolesti bubrega i jetre. Korisna je i za zdravlje očiju. Priprema se kao salata. Svježa biljka ili sok učinkovita je protiv anemije, pojačava mokrenje, regulira kiselost krvi liječi razne upale, regulira želučanu kiselinu i čisti krv. Koristi se još i u liječenju mnogih drugih bolesti kao npr. skorbuta, bolesti srca, žutice, reume i gihta.

Bogata je vitaminima A, C, E, K i D i mineralima željezom, jodom, fosforom, kalcijem i mnogim drugim korisnim spojevima.100 grama svježih listova potoćarke imaju energetsku vrijednost od 19 kalorija. Prema kemijskom sastavu sastoji se najvećim dijelom od vode 93,3 %. Sadrži bjelančevine (2,2 g), masti (0,3 g) i ugljikohidrate (3 g).

Može se koristiti kao salata, začin za salate, sosove, sendviče, kuhana jela, pite i razna druga jela ovisno o vašoj kreativnosti. Može se dodavati i pečenjima kao začin.

Upozorenje:

Kada biljke procvatu više nisu pogodne za jelo. Ako se ne beru u čistoj vodi može doći do problema zbog prevelike koncentracije bakterija. Ne smije se brati na mjestima gdje u blizini boravi stoka zbog opasnosti od zaraze metiljem. Ne smiju je koristiti trudnice ni oboljeli od bolesti bubrega.

Uzgoj:

Pogodna je za uzgoj kao monokultura, a najbolje uspijeva u vodi, koja je blago alkalna. Ukoliko imate jezerce ili potok možete je vrlo lako uzgojiti. Razmnožava se i pomoću reznica ili sjemena no one iz sjemena mogu dati neujednačen usjev. Sije se u svibnju u posude za sjetvu, sjeme se lagano pokriva tlom, a posude treba održavati vlažnima. Za klijanje je potrebno 8-10 dana. Biljke mogu i slobodno plivati po vodi. Potreban joj je sunčani položaj ako je klima hladna ili polusjena u područjima toplije klime te vlažno do mokro tlo. Posebno dobro uspijeva u Engleskoj jer joj odgovara svježa i vlažna klima od 10-12 °C, no podnosi i temperature do 30 °C. Može se uzgajati u iskopanim jarcima koji su 40 cm dubine i 2,5 m širine te kroz koje lagano teće čista voda. Potreban je dotok i odvod vode i mali nasipi koji biljku štite od hladnog vjetra. Kada je vrijeme sjetve, dotok vode treba zatvoriti i osušiti jarak. Kako biljke rastu lagano se podiže vodostaj pri čemu voda mora biti protočna. Berba slijedi od rujna do cvatnje u svibnju. Prihrana u glavnom nije potrebna. Kasno u jesen mogu se jarci mogu pokriti folijom kako bi biljke zaštitili od mraza. U intenzivnoj proizvodnji svake godine se sije iznova, dok kod ekstenzivne može ostati do 10 godina u kulturi.

Zaštita:

Danas se u svijetu potočarka uzgaja većinom u zaštićenim prostorima zbog higijene nasada te u takvim nasadima dolazi često do pomanjkanja hranjivih tvari te je potrebna prihrana. Od štetnika je napadaju puževi, lisne uši i vrsta Phyllotreta undulate koja napada vrste iz porodice krstašica. Može se zaraziti mozaik-virusom krastavca(CMV) ili cvjetače (TYMV). Od patogenih gljivica može se pojaviti plamenjača (Peronospora parasitica), a mrlje na listu uzrokuje patogena gljivica (Septoria sisymbrii) ili (Spongospora nasturtii)

Zanimljivosti:

U starom Rimu biljka se smatrala afrodizijakom. Novija istraživanja pokazala su da redovno konzumiranje listova potočarke znatno smanjuje rizik od pojave različitih oblika raka, jer ova biljka sprečava oštećenja DNK bijelih krvnih zrnaca, što je često glavni uzrok pojave karcinoma.

Vrste:

Postoje različiti klonovi potočarke koji su se razvili zbog različitih uvjeta uzgoja ili prirodnih staništa. Najviše rasprostranjen je klon 'Dark Green American', a 'French Green' je manje rasprostranjen zbog njegovih listova svjetlije boje. Križanac vrsta Nasturtium officinale i Nasturtium microphyllum (sitnolisna potočarka) se također više rijetko uzgaja. Srodne vrste su Cardamine hirsuta i Montia perfoliata.

Baner
Baner
Baner
Baner
Baner
Baner